понедељак, 29. децембар 2014.

VIDEO: Kako otvoriti flašu piva a da je ne dodirnete?

Šta raditi u situaciji kada nemate otvarač za flašu od piva, pogledajte u video snimku.



Sjedite sa društvom, u parku ili kod kuće, pije vam se pivo.


Neko od ekipe ode po pivo, ali niste mislili na nešto. Niko nema otvarač za flaše!


Ako ne znate kako da postupite u toj situaciji, pogledajte video.


понедељак, 15. децембар 2014.

ŠOJU ili TAMARI

Šoju, ili prirodni sos od soje, je glavni proizvod sa Dalekog istoka i glavni je sastojak u pripremanju zdrave hrane. Upotrebljava se kao začin za supe, rezance, pržena , kuvana i ostala jela. Njegov blag ukus ide dobro uz slatke, kisele i oštre ukuse.

Vrsta i upoterba:
Soju sos se pravi od soje, pšenice, morske soli i vode. Oni se ostave da fermentizuju i da “stare” u kacama od kedrovine. Komercijalni sosevi od soje sadrže manje kvalitetne sastojke i veštački su dovedeni do “starenja”. Soju sos se obično dodaje prilikom kuvanja a ne naknadno za stolom. Soju sos – se koristi kao osnova za supe, za prelive i za marinate, za salate i brze turšije ili za pravljenje umaka i  za tempuru. Takođe se koristi i kao jedan od sastojaka u šio- kombu i ostalim začinima. Tamari je tečnost koja se prilikom pravljenja misoa podiže iznad njega   odliva, a prodaje se kao tamari bez pšenice. Njega treba umereno koristiti, dok se šoju može upotrebljavati svakodnevno.

Pozitivna dejstva:
Soju pomaže pri varenju žitarica i povrća. Bogat je proteinima, mineralima i B vitaminima. Koristi se za pravljenje domaćih lekova kao što je šoju-banča, čaj koji jača krvnu sliku, otklanja umor i neutrališe preteranu kiselost.
U šolju za čaj staviti 1 kafenu kašičicu šoju sosa, dosipati vruć čaj od peteljki banča, promešati i piti dok je vruć.Šoju se koristi i u kozmetičke svrhe.

ŠITAKE PEČURKE



Šitake pečurke su kulinarski i medicinski proizvod na istoku, mada se danas gaje i u SAD i širom sveta.

Vrste i upotreba:
Šitake pečurke se mogu naći sveže i sušene. Donko je najjača vrsta. Šitake pečurke su vrlo ukusno spremljene na nišame način kao prilog jelu ili kao jedan od sastojaka kombu čorbe ili čiste supe. Dodaju se miso supi i raznim žitaricama, mahunarkama, morskim algama i jelima od povrća. Mai-take, je jedna istočnjačka pečurka koja je mesnatija od šitakija.

Pozitivna dejstva:
Šitake pečurke su bogate proteinima, mineralima i kompeksom B vitamina. Čaj od šitaki pečurke se koristi za snizavanje telesne temperature i za rastvaranje masti zivotinjskog porekla. Naročito je dobar za čišćenje jetre.
Takođe je  odličan za opuštanje. Medicinska istraživanja pokazuju da šitake pečurke imaju anti-kancerogeno dejstvo.

Recepti za šitaki pečurke sa kombu algom i sušenim dajkonom: već potopljene 3-4 šitake pečurke, bez drški i iseckane na 4 dela kao krst. Staviti preko toga polovinu šolje sušenog dajkona takođe potopljenog i iseckanog.
Oprati, potopiti, pa sitno iseckati 2 parčeta kombu alge i staviti ih u sud sa 1/2 šolje sušenog dajkona takođe potopljenog i iseckanog. Dodati vodu u kojoj je sve to stajalo, ali tako da jedva prekrije i pustiti da proključa. Pok-lopiti, smanjiti vatru i krčkati 40-50 min ili dok kombu alga ne omekša. Začiniti Šoju sosom po ukusu i krčkati dok tečnost ne ispari.

Makrobiotičke poslastice – biskviti


Izdvojili smo za nekoliko makrobiotičkih recepata za Vas. Kada Vam bude potrebno više kolača odjednom, napravite veću smesu osnovnog biskvita i dodajte jedan ili više raznih dodataka (lešnici, bademi, orasi, kokos, rogač, mak…), mirisa, začina, čime će svaki biskvit biti za nijansu drugačiji.


Osnovni biskvit bez jaja
  • 2 šoljice zobenih pahuljica
  • 1 šoljica integralnog brašna
  • 1 šoljica brašna 850
  • 2 šoljice sveže soje ili šoljica suve ( umesto soje mogu se dodati pšenične klice)
  • 2 šolje ribanih jabuka
  •  1/2 šoljice ulja
  • 1 šoljica potopljenih grožđica
  •  prašak za pecivo
  •  prstohvat soli
  • 1 šoljica slada ili meda
  • 1/2 šoljice jabukovog sirupa ili 3 šoljice jabukovog soka bez šećera i kašičica cimeta
  • nekoliko kapi stevije (za slađi ukus)
  •  vode ili mleka po potrebi da se dobije željena gustina.
Izmešati najpre sve suve sastojke, dodati soju, grožđice, ulje, ribane jabuke i izmešati.
Slad ili med rastopiti u jabukovom soku i vodi i od potopljenih grožđica (koje smo prethodno oprali, a onda posuli prstohvatom soli 1h), dodati malo stevije i ako je potrebno još malo tople vode da se slad rastopi. Ovu slatku tečnost dodamo prethodnoj smesi i lagano mešamo. Gustina mora biti takva da se može liti ali se kašikom poravnava u namazanoj i posutoj tepsiji.
Debljina je 1 do 2 prsta, zavisi od toga kakav kolač ćemo praviti od ovog biskvita.
Peče se 30 do 45 minuta na temperaturi od 200°C.

Biskvit od kukuruznog brašna
  • 2 šoljice prosejanog integralnog kukuruznog brašna
  • 1 šoljica zobenih pahuljica
  • 1 šoljica brašna 850
  • 1/2 šoljice ulja
  • 2 šoljice mleka (pirinčanog ili zobenog)
  • 1 šoljica frupi jabukovog sirupa
  • malo soli
  • malo vanile
  • 1 prašak za pecivo
  • 10 kapi stevije.
Postupak je uvek isti: Izmešati  suve sastojke posebno, tečne posebno i onda lagano pomešati tečne sa suvim. Može se peći u kalupu za tortu pa onda prerezati po debljini i namazati sa nekim kremom.
I u ovaj biskvit se može dodati malo soje.
Biskvit sa bademima
  • 1 šoljica zobenih pahuljica
  • 1 šoljica integralnog brašna
  • 1 šoljica brašna 850
  • 2 šoljice seckanih badema
  • 2 šoljice ribanih jabuka
  • 1/2 šoljice ulja
  • 1 šoljica potopljnih grožđica
  • prašak za pecivo
  • prstohvat soli
  • 1 šoljica slada ili meda
  • 1/2 šoljice jabukovog sirupa ili 3 šoljice jabukovog soka bez šećera
  • korica limuna
  • nekoliko kapi stevije ( za slađi ukus)
  •  vode ili mleka po potrebi da se dobije željena gustina.
Izmešati suve sastojke posebno, tečne posebno i onda lagano pomešati tečne i suve. Slad ili med rastopiti u jabukovom soku i vodi od potapanja grožđica (koje smo prethodno oprali, a onda posuli prstohvatom soli 1 sat), dodati malo stevije i ako je potrebno još malo tople vode da se slad rastopi. Ovu slatku tečnost dodamo suvim sastojcima i lagano mešamo. Gustina mora biti takva da se može liti ali se kašikom poravnava u namazanoj i posutoj tepsiji.
Debljina je 1 do 2 prsta, u zavisnosti kakav kolač ćemo praviti od ovog biskvita.
Peče se 30 do 45 minuta na temperaturi od 200 °C.

Biskvit sa lešnicima 
  • 1 šoljica zobenih pahuljica
  • 1 šoljica integralnog brašna
  • 1 šoljica brašna 850
  • 2 šoljice pšeničnih klica
  • 1 šoljica mlevenih prženih lešnika
  • 2 šoljice ribanih jabuka
  • 1/2 šoljice ulja
  • prašak za pecivo
  • prstohvat soli
  • 1/2 šoljice slada ili meda
  • 1/2 šoljice jabukovog sirupa ili 3 šoljice jabukovog soka bez šećera
  • 1 kašičica cimeta
  • nekoliko kapi stevije (za slađi ukus)
  • vode ili mleka po potrebi da se dobije željena gustina.
Izmešati suve sastojke posebno, tečne posebno i onda lagano pomešati tečne i suve. Slad ili med rastopiti u jabukovom soku ili vodi. Dodati malo stevije i ako je potrebno još malo tople vode da se slad rastopi. Ovu slatku tečnost dodamo prvobitnoj smesi i lagano mešamo. Gustina mora biti takva da može da se lije ali se kašikom poravnava u namazanoj i posutoj tepsiji.
Debljina je 1 do 2 prsta, zavisi od toga kakav kolač ćemo praviti od ovog biskvita.
Peče se 30 do 45 minuta na temperaturi od 200 °C.
Biskvit sa kokosom 
  • 1 šoljica pšeničnih klica
  • 1 šoljica celovitog brašna
  • 1 šoljica brašna 850
  • 2 šoljice kokosovog brašna
  • 2 šoljice ribanih jabuka
  • 1/2 šoljice ulja
  • 1 šoljica potopljenih grožđica
  • prašak za pecivo
  • prstohvat soli
  • 1/2 šoljice slada ili meda
  • 1/2 šoljice jabukovog sirupa ili 3 šoljice jabukovog soka bez šećera
  • 1 kašičica ribane korice limuna
  • nekoliko kapi stevije (za slađi ukus)
  •  vode ili mleka po potrebi da se dobije željena gustina.
Izmešati suve sastojke posebno, tečne posebno i onda lagano pomešati tečne i suve. Slad ili med rastopiti u jabukovom soku i vodi od potopljenih grožđica (koje smo prethodno oprali, a onda posuli prstohvatom soli 1 sat), dodati malo stevije i ako je potrebno još malo tople vode da se slad rastopi. Ovu slatku tečnost dodamo prvobitnoj smesi i lagano mešamo. Gustina mora biti takva da se može liti  ali se kašikom poravnava u namazanoj i posutoj tepsiji.
Debljina je 1 do 2 prsta, zavisi od toga kakav kolač  ćemo praviti od ovog biskvita.
Peče se 30 do 45 minuta na temperaturi od 200 °C.
Biskvit sa orasima 
  • 2 šoljice zobenih pahuljica
  • 1 šoljica integralnog brašna
  • 1 šoljica brašna 850
  • 2 šoljice sveže soje ili šoljica suve (umesto soje mogu se dodati pšenične klice)
  •  2 šolje ribanih jabuka
  • 1/2 šoljice ulja
  • 2 šoljice mlevenih oraha
  • 2 praška za pecivo
  • prstohvat soli
  • 1šoljica slada ili meda
  • 1/2 šoljice jabukovog sirupa ili 3 šoljice jabukovog soka bez šećera
  • 2 kašičice ruma
  • nekoliko kapi stevije (za slađi ukus)
  • vode ili mleka po potrebi da se dobije željena gustina.
Izmešati suve sastojke posebno, tečne posebno i onda lagano pomešati tečne u suve. Slad ili med rastopiti u jabukovom soku ili vodi. Dodati malo stevije i ako je potrebno još malo tople vode da se slad rastopi. Ovu slatku tečnost dodamo prvobitnoj smesi i lagano mešamo. Gustina mora biti takva da može da se lije ali se kašikom poravnava u namazanoj i posutoj tepsiji.
Debljina je 1 do 2 prsta, zavisi od toga kakav kolač ćemo praviti od ovog biskvita.
Peče se 30 do 45 minuta na temperaturi od 200 °C.
Biskvit sa rogačem 
  • 2 šoljice zobenih pahuljica
  • 1 šoljica integralnog brašna
  • 1 šoljica brašna 850
  • 1 šoljica rogačevog brašna ili 3 kašike finog rogačevog praha
  • 2 šoljice sveže soje ili 1 šoljica suve (umesto soje mogu se koristiti pšenične klice)
  • 2 šoljice ribanih jabuka
  • 1/2 šoljice ulja
  • 1 šoljica potopljenih grožđica
  • 2 praška za pecivo
  • prstohvat soli
  • 1 šoljica slada ili meda
  • 1/2 šoljica jabukovog sirupa ili 3 šoljice jabukovog soka bez šećera
  • 1 kašičica cimeta
  • nekoliko kapi stevije
  • vode ili mleka po potrebi da se dobije željena gustina.
Izmešati suve sastojke posebno, tečne posebno i onda lagano pomešati tečne i suve. Slad ili med rastopiti u jabukovom soku i vodi od potopljenih grožđica (koje smo prethodno oprali, a onda posuli prstohvatom soli 1sat), dodati malo stevije i ako je potrebno još malo tople vode da se slad rastopi. Ovu slatku tečnost dodamo prvobitnoj smesi i lagano mešamo. Gustina mora biti takva da se može liti ali se kašikom poravnava u namazanoj i posutoj tepsiji.
Debljina je 1 do 2 prsta, zavisi od toga kakav kolač ćemo praviti od ovog biskvita.
Peče se 30 do 45 minuta na temperaturi od 200 C°.
Biskvit sa makom 
  • 2 šoljice zobenih pahuljica
  • 1 šoljica integralnog brašna
  • 1 šoljica brašna 850
  • 1 šoljica mlevenog maka
  • 2 šoljice sveže soje ili šoljica suve (umesto soje mogu se koristiti pšenične klice)
  • 2 šoljice ribanih jabuka
  • 1/2 šoljice ulja
  • 1 šoljica potopljenih grožđica
  • 2 praška za pecivo
  • prstohvat soli
  • 1 šoljica slada ili meda
  • 1/2 šoljice jabukovog sirupa ili 3 šoljice jabukovog soka bez šećera
  • 2 kašike ruma
  • nekoliko kapi stevije
  • vode ili mleka po potrebi da se dobije željena gustina.
Izmešati suve sastojke posebno, tečne posebno i onda lagano pomešati tečne i suve. Slad ili med rastopiti u jabukovom soku i vodi od potopljenih grožđica (koje smo prethodno oprali, a onda posuli prstohvatom soli 1 sat), dodati malo stevije i ako je potrebno još malo tople vode da se slad rastopi. Ovu slatku tečnost dodamo prvobitnoj smesi i lagano mešamo. Gustina mora biti takva da se može liti ali se kašikom poravnava u namazanoj i posutoj tepsiji.
Debljina je 1 do 2 prsta, zavisi od toga kakav kolač ćemo praviti od ovog biskvita.
Peče se 30 do 45 minuta na temperaturi od 200 C°.

WAKAME

Wakame je morska alga koja se može naci u priobalnim delovima Japana, Kine i Koreje. Prilikom kuvanja dobija lepu, prirodno zelenu boju.

Vrste i upotreba:
Divlje i pitome vrste se uvoze sa Dalekog istoka. Alarija, biljka slična ovoj se dobija iz Atlantika u priobalnim delovima SAD-a i sa britanskih ostrva i Skandinavije.
Wakame alga se koristi i u miso supi. Takođe se od nje pravi manji prilog jelima sa lukom ili Ijutikom i ide dobro uz šargarepu, karfiol, paškanat, čičak, celer. dajkon i kupus. Može se začiniti i šoju sosom-tamarijem.

Pozitivna dejstva:
Vakame alga je bogata kalcijumom, gvožđem, vitaminima A i B i jodom. Takođe sprečava visok krvni pritisak, stvaranje tumora i neutrališe radijaciju.

Recept za vakame sa lukom:
Oprati 30gr sušene wakame alge, potopiti 3-5 min, zatim ih iseći po dužini i na komade od po 2,5sm. Staviti u odgovarajuci sud sa 2 crna luka srednje veličine (prethodno oljuštena i iseckana). Dodati vodu u kojoj je wakame bila potopljena, ali tako da samo do pola prekrije algu. Pustiti da prokIjuča, smanjiti vatru i krčkati 30 min dok ne smekša. Dodati 1-2 kafene kašičice šoju- sosa po ukusu i kuvati još 10-15 min.

UMEBOŠI ŠLJIVE


Umeboši je slana, kisela šljiva oštrog ukusa (kiselkasto slanog) koja ima široku primenu u kuhinji, a koristi se i u medicinske svrhe.

Vrste i upotreba:
Slične kajsiji, umeboši šjive rastu u toplijim, južnim i srednjim oblastima Japana i Kalifornije.

Vrsta i upotreba:
Cele šljive se koriste kao začin, a stavljaju se i u kuglice od pirinča. Ume -pasta je pire od šljiva kojima su prethodno izvađene kosčice, a koristi se za pravljenje sosova, preliva i premaza (ukusna je kao premaz za kukuruz u klipu). Šizo (ili biftek listovi) tamno crveni ili purpurni listovi sa kojima se ume-boši kiseli. Šizo je začin za žitarice, supe i povrče.

Pozitivna dejstva:
Umeboši šljive imaju uravnoteženu energiju koja neutrališe višak hrane extremna stanja.Kao fermentisana hrana, cele šjive pomažu pri varenju, jačaju krvnu sliku i neutrališu kiselost. UmeboŠi šljive se koriste za priprermanje ume-šo-kuzu napitka, takođe kod kanceroznih stanja i preventive.

Recept za umeboši namaz:
Ispasirati 1-2 šljive u avanu sa malo vode ili kukuruznog ulja (ili ume paste) i ovim premazati kukuruz u klipu. Namaz je slan tako da bi ga trebalo koristiti umerenokoristi se i kod  ribljeg  preliva

TOFU



Tofu (poznat kao “sir” od soje) je meke strukture, blagog ukusa i raznovrsnih oblika. Ide dobro uz mnoga jela.

Vrste i upotreba:
Tofu koji se pravi kod kucće je svež i prijatan. Tofu koji se kupuje u prodavnici može se naći u više oblika: običan, čvrst ili tvrd, svilenkast ili mek i začinjen. Tofu se može spremati na pari, pržiti sa ma1o ili u dosta ulja, može se bariti, peći ili spremati na tempura način. Može se jesti bez dodataka, u supama, propržen, sa rezancima, može se stavljati u sendviče, u soseve i prelive. Deca vole mešani tofu.
Sušeni  tofu, koji se pravi od tankih, suvih kolača, ima posebnu strukturu i poseban ukus.

Pozitivna dejstva:
Tofu je odličan izvor proteina, kalcijuma, gvozđa, vitamina A i B. Lako se vari i poboljšava cirkulaciju, disanje i utiče na nervno stanje. Tofu flaster se koristi za smirivanje upala, nateklina ili modrica i efikasniji je od leda.

Recepti za bareni tofu:
U malo vode staviti 200gr tofua iseckanog na komadiće od po l cm i pustiti da proključa. Smanjiti vatru, krčkati 1-2 min i služiti uz sos koji je napravljen od izvorske vode, šoju sosa i rendanog svežeg đumbira. Sipati 1 kafenu kašičicu sosa preko svakog parčeta i garnirati peršunom ili Ijutikom

TEMPEH


Tempeh je proizvod od fermentirane soje prijatnog ukusa. Poreklom je iz Indonezije, a danas se koristi u celom svetu.

Vrste i upotreba:
Tempeh se može praviti kod kuče ili se može kupiti gotov bez dodataka ili pomešan sa mrkim pirinčem, prosom i ostalim žitaricama, Može se spre-mati na pari, pržiti, bariti, peći na žaru ili pržiti u dosta neraf. ulja. Iseckan na kockice ili kolutiće može se jesti bez dodataka ili se može spremati sa žitaricama, povrćem ili morskim algama.

 Pozitivna dejstva:
Kao proizvod od fermentirane soje, tempeh smanjuje holesterol, sprečava i l rak, jača bubrege, bešiku i reproduktivne organe. Bogat je proteinima, kalcijumom, gvožđem i B vitaminima i glavni je biljni izvor vitamina B12.

Recept za tempeh:
Iseckati 200-250gr tempeha na parčice i kuvati u malo izvorske vode u tiganju 20-30 min. Dodati kiseli kupus, šoju-sos po ukusu i tanak sloj rendanog močija – pirinčanih knedli (direktno iz pakovanja). Kuvati 5-7 min dok ne bude gotovo.

Žitarice – naša osnovna hrana

Žitarice su odvajkada bile osnovna hrana ljudi a danas se smatraju i najzdravijom. Zbog svojih mnogobrojnih svojstava koja utiču na poboljšanje zdravlja, one čine temelj piramidalne ishrane kao modela zravog načina ishrane. Ovu vrhonsku ulogu nose samo žitarice u neprerađenom tzv. integralnom obliku ili njegovi proizvodi. To znači da su zrna žita očišćena samo od ljuske (pleve) a opna i klica sačuvani.

Blagotvorno celovito zrno
Blagotvorno dejstvo integralnog zrna žitarica leži u strukturi zrna koja, što se manje narušava, zadržava veći deo hranljivih i zaštitnih materija. Zrno žitarica sastoji se iz pet delova: perikarpa, aleuronskog sloja, sndosperma, klice i skuteluma.
Perikarp činu soljnu opnu zrna. Glavni sastojci su celuloze i fitinska kiselina pa taj deo zrna nema veliki značaj u ishrani: pri preradi se odbacuje, što je i poželjno jer fitinska kiselina značajno umanjuje apsorpciju vrlo važnih minerala (cink, kalcijum, magnezijum, gvožđe).
Neposredno ispod perikarpa nalazi se vrlo tanak aleuronski sloj koji daje biju zrnu, a sadrži i značajne količine biološki vrednih belančevina, mineralnih soli, nikotinske kiseline i vitamina (vitamini B-grupe).
Aleuronski sloj obmotava endosperm koji čini 85% zrna. Središnji deo endosperma izvor je skroba i belančevina (glutenin i gliadin) a u spoljašnjem delu, pored skroba i belančevina, nalaze se znatne kolčine gvožđa i nikotinske kiseline.
Klica čini oko 3% zrna i uprvo u njoj su koncentrisani vitamini. Pošto sadrži ulje, u njoj su vitamini rastvorni u mastima i to pre svega vitamin E i manje ali ne  i zanemarljive količine vitamina D i K. Klica takođe sadrži gvožđe i nikotinsku kiselinu.
Skutelum je deo zrna koji odvaja klicu od endosperma i u njemu se nalaza više od 60% vitamina ( vitamin B-grupe ) od celokupne količine tiamina prisutnog u zrnu žitarica.
Sinonim za većinu vitamina B-grupe svakako su žitarice. Značajan su izvor tiamina čija je uloga u regulisanju metabolizma ugljenih hidrata, kao i niacina koji reguliše mišićne kontrakcije. Vitamin B6 je važan za metabolizam nezasićenih masnih kiselina i vrlo povoljno deluje u zaštiti od štetnih zračenja. Radi prevencije anemije, naročito u trdnoći, neophodan je unos folne kiseline čiji glavni nosilac pšenica.
Dijetna vlakna – protiv tumora
Pored nutritivne, žitarice imaju i nezamenljivu vrednost. Pored povrća, najveći su izvor dijetnih vlakana. Ova vlakna predstavljaju važan (nesvarljiv) deo ugljenih hidrata pa imaju nezamenljivu ulogu u regulisanju peristatike creva. Pojedine kategorije dijetnih vlakana imaju ulogu u regulaciji brzine apsorcije ugljenih hidrata i holesterola, tako što je usporavaju pa se preporučuju u ishrani osoba kod kojih su povećani ovi parametri (dijabet, povišen nivo holesterola) a kako regulišu brzinu pražnjenja crevnog sadržaja, preventivno deluju na nastanak tumora debelog creva. Pored dijetnih vlakana koja, pre svega, ubrzavaju peristaltiku creva.Pored dijetnih vlakana koja, pre svega, ubrzavaju peristaltiku creva, bubre u želucu te povećavaju volumen obroka, što stvara raniji  osećaj sitosti, žitarice sadrže i kompleksne ugljene hidrate koji se postepeno resorbuju i produžavaju osećaj sitosti. Direktna posledica ovog efekta žitarica je regulacija prekomerne telesne mase (gojaznosr), pa se preporučuju u svim redukcionim dijetama. Svakodnevan unos integralnih žitarica i integralnih vrsta hleba (1 – 1,5 kriška po obroku), uz ostale namirnice (povrće i voće) koje obezbeđuju vlaknastu strukturu obroka, obezbeđuju nam i dnevne potrebe za ovim balastnim materijama koje su veoma važne za zdravlje organizma.


Osobe koje pate od dijareje i čira na želucu 12-palačnom crevu, zbog grube strukture žitarica trebalo bi da ih izbegavaju u ishrani u neprerađenom obliku. Nasuprot ovome, žitarice imaju izvanredan terapijski efekat u slučaju opstipacaije (zatvora).
Neke osobe pokazuju i specifičan imuni odgovor na unos žitarica zbog sadržaja biljne belančevine glutena. Ovaj poremećaj nazvan glutenska eneropatija, zabranjuje unos žitarica u integralnom neprerađenom obliku. Na tržištu se mogu naći specijalne vrste brašna i peciva namrnjenih ovoj kategoriji bolesnika.


Beli hleb – naš neprijatelj
Sve veći akcenat na zdravstvene dobrobiti žitarica, donosi sobom i sve raznovrsnije proizvode od integralnog zrna. U ishrani se koriste zrela zrna pšenice, raži, ječma, ovsa, pirinča, heljde i kukuruza, u neprerađenom obliku ili kao proizvoda mlinsko-pekarske industrije. Jedan od najčešćih neprijatelja naše svakodnevne ishrane jesu svakako hleb i peciva od rafiniranih tipova brašna. Sa belim pšeničnim hlebom, kojim većina počinje i završava dan, unosi se 60% manje kalcijuma, 71% fosfora, 85% magnezijuma, 76% gvoždja, 77% kalijuma, 40% hroma. Beli hleb se danas smatra jednim od glavnih uzročnika gojaznosti, što se ne može reći za vrste hleba od integralnih žitarica. Izostanak dijetnih vlakana kao i prisustvo kompleksnih ugljenih hidrata (skroba) koji se dugo zadržavau digestivnom traktu, postepeno resorbuju i uzrokuju višak koji se pretvara u masti. Uzrokujući gojaznost, beli hleb krivac je i za povećanje rizika nastanka kardovaskularnih oboljenja. Beli hleb (i pecivo) pospešuje i nastanak karijesa jer upravo njegova rafiniranost čini da se lepi za zubnu gleđ. Dugo ostaje u digestivnim putevima te se smatra i jednim od uzročnika nastanka tumora debelog creva.

Prednost integralnom hleb
Bolje poznavanje zdravstvenih efekata žitarica kao i mogućnosti da se upotrebe kao sirovine za kreiranje raznih proizvoda, prehrambena industrija stvorila je širok asortiman novih proizvoda gde je akcenat upravo na žitaricama u integralnom obliku (musli, korn-fleks, jogurt sa dehridiranim zrnima žitarica… ).
Shodno tome, treba kupovati što tamniji hleb tvrde kore i mekane, pune sredine. Pored integralnih vrsta hleba, od jedne ili dve vrste žita, na našem tržištu mogu se naći i obogaćene vrste hleba – sa dodatnim mineralima, vitaminima, proteinima soje, suvim voćem…Neki od njih, kao hleb sa mekinjama, sadrže veću količinu dijetnih vlakana i manju energetsku vrednost pa se preporučuju u ishrani gojaznih i dijebetičara. Mešani ražani hleb takođe ima više dijetnih vlakana a manje kalorija pa se preporučuje u svakodnevnoj ishrani. S obzirom da je zrno zrno pravi izbor beta-karotina (provitamin vitamina A), mešani kukuruzni hleb omogućuje njegov unos. Sojin dijetski hleb ima manju energetsku vrednost i izbalansiran odnos ugljenih hidrata, masti i belančevina tako da predstavlja gotovo idealnu hranu. Crni proteinski hleb odlikuje se većim sadržajem belančevina i mineralnih materija kao i vitaminima B-kompleksa pa je neophodan u ishrani dece , trudnica, dojilja i starijih osoba. Hleb sa susamom ima veću energetsku vrednost, veći sadržaj nezasićenih masnih kiselina i preporučuje se deci, osobama u razvoju, sportistima i onima koji obavljaju napornije fizičke poslove.
Današnji postulati  zdrave ishrane, koji podrazumevaju što raznovrsniju i manje prerađenu hranu prednost daju žitaricama u integralnom obliku. Pored voća i povrća, one čine osnov zdrave ishrane.

Zato, ne pratite modu samo u odevanju – budite „in“ i sa integralnim žitaricama u svakodnevnoj ishrani: cena je mala a dobrobit ogromna!

Heljda SNAŽI, ZAGREVA, LEČI


Heljda je jestiva, medonosna i lekovita biljka. Njeno seme ima jači, orašast ukus i, zbog biohemijskog sastava i hranljivih vrednosti, vrlo je cenjeno u ljudskoj ishrani. Ono je okosnica istočnoevropske kuhinje, a kuva se slično pirinču. Mada nije žitarica, već plod biljke iz roda Fagopirum, heljda u sebi sadrži sve one dobre strane koje imaju integralne žitarice – mnogo vlakana i malo masnoća i kalorija. Ali u njoj ima i onoga što većini žitarica nedostaje. Heljda je bogata lizinom, esencijalnom aminokiselinom, koja uglavnom nije prisutna u cerealijama.
Heljda snaži i zagreva, pa bez nje ruski hokejaši ne kreću na gostovanja. Pošto obezbeđuje kompletniji oblik belančevina nego druge žitarice, ona doprinosi stvaranju jake konstitucije, a ima mnoga lekovita svojstva.
Dobro je poznato da heljda snižava povišen krvni pritisak. Isto tako, smatra se da leči zatvor prouzrokovan suviče proširenim stanjem creva. Heljda pomaže da se creva skupe, odnosno povrate svoju normalnu veličinu.
Korisna je i u lečenju tuberkuloze. Sirovo heljdino brašno može da pomogne u izbacivanju glista. Brašno se jednostavno pomeša s vodom i ta smesa se pojede.
Zeljasta stabiljka heljde bogata je glikozidom rutinom koji se u medicinskoj terapiji koristi za sprečavanje krvarenja i povećavanje otpornosti kapilara kod visokog krvnog pritiska.Rutin takođe štiti o0d uticaja zračenja X-zraka i drugih izloženosti zračenju.
Dijabetičari, pažnja: postoje izvesni dokazi da heljda može da održi nivo glukoze u granicama normale bolje nego drugi ugljeni hidrati. Pre izvesnog vremena, italijanski naučnici su ispitivali delovanje heljde na metabolizam šećera. Kod studenata koji su dobijali hranu s visokim sadržajem heljde pokazala se poboljšana tolerancija na glukozu, što znači da su njihovi organizmi bili sposobni da bolje iskoriste šećer unet putem ishrane.
Kao i neka druga zrna (smeđi pirinač zbog važnog silicijuma, a proso zbog kalcijuma i magnezijuma u obliku kojeg i telo lako može da usvoji), heljda je, zahvaljujući bogatstvu u magnezijumu i manganu, dobra za zdravlje i izgrdnju kostiju.
Heljda nema nikakvih sličnosti sa pšenicom – ne sadrži gluten, tako da je dobra zamena za osobe koje imaju neku alergiju na pšenicu.
Heljda se u prodaji može naći u različitim oblicima. Seme sa ljuskom koristi se za naklijavanje. Natapa se 15 sati i ostavi da klija oko četiri dana. Ukoliko se želi klica sa lišćem, neka klija 10 ili više dana.Pahuljice se upotrebljavaju za pripremu granole i deserata.
Prepržena prekrupa, ruska kaša ili griz kuvaju se u vodi ili proceđenoj čorbi. Poslužuju se sa povrćem, kao zamena za pirinač u rižotu, ili za jela pečena u rerni, supe, pržene knedle ili deserte. Od brašna se spremaju palačinke ili blini – rusko nacionalno jelo.


Iz narodne medicine
  • cvet od heljde: lek protiv kašlja,
  • čaj od lista i cveta: za aterosklerozu i hipertenziju,
  • svež list: direktna obloga na ranu ili posekotinu, jer ima baktericidno dejstvo,
  • fino heljdino brašno: bebi-puder, jer štiti od infekcije i neguje kožu,
  • kaša od heljde: lek protiv bolesti želuca i creva, dijabetesa, malokrvnosti, gojaznosti i nervnog sistema.

Saveti Vase Pelagića
Protivu svakovrsnih nereda i bolovaeluca i creva, protivu svakog proliva, smrada iz usta, glista i kožnih krasta i otoka. Protiv svih tih slabosti i bolesti, treba jesti do milje volje kašu – bungur od heljde. U tu svrhu heljda se prekrupi. Uvek mora biti čista i taze. Ona se vari u vodi sve dotle dok se dobro ne razvari, dok ne bude uvarena do potonjeg dolivanja vode, tako da u njoj kašika može stajati. Taj bungur se može jesti do site volje kad god se oseća potreba za jelom. Ta hrana je i hranljiva i lekovita.


Heljda u tanjiru

Osnovni recept za kašu od heljde
  • Šolja heljde, dve šolje ključale vode, prsohvat soli

Oljušteno zrno heljde stavi se u suvi tiganj i prži četiri – pet minuta. Zatim se prebaci u lonac, nalije vodom i posoli. Kuva se dok ne provri, poklopi se i dalje kuva na srednjoj vatri oko 30 min., ili voda dok ne ispari. ako želite kašu za doručak, dodajte četiri pet – šolja ključale vode kao što je objašnjeno gore.


Kaša od krupne prekrupe
  • Šolja heljde, šolja i tri četvrtine (350 ml )vode

Prelite heljdu vrelom vodom, ocedite je i osušite, pa je sameljite na krupno. Kuvajte ovu prekrupu u vodi na niskoj vatri oko 25 minuta.



Sarma
  • 300 g heljde, 1,2 litra vode, nekoliko listova kelja ili kupusa, malo belog bibera, malo soli i „Bio načina“
Opranu heljdu staviti u lonac sa vrelom vodom i kuvati jedan minut na jakoj temperaturi. Zatim lonac poklopiti i kuvati 20 min. na smanjenoj temperaturi. Heljdu procediti, ali vodu sačuvati. Heljdu dobro začiniti i pobiberiti. Listove kelja ili kupusa malo probariti u posoljenoj vodi, puniti heljdom i praviti sarmice u vatrostalnu posudu u jednom redu.U ostatak vode, od kuvanja heljde, dodati malo soli i naliti sarmice. Na tiganju ugrejati malo ulja i dodati malo aleve paprike, pa time preliti sarmice. Peći u rerni desetak minuta

Pirinač – planetarna hrana



Č U V A  Z D R A V LJ E  –  D A J E   E N E R G I J U
Nema mesta na našoj planeti gde se pirinač, u većoj ili manjoj meri, ne koristi u ishrani. Pirinač ili oriz je jednogodišnja biljka. Poreklom je iz tropske Azije i čoveku je poznat više od 5.000 godina. Ima više vrsta pirinča, ali sve zahtevaju vlažno zemljište i toplotu. Za vreme cvetanja temperatura mora iznositi 30-35 stepeni C.
Mnogim narodima Azije, u Kini, Japanu, Indiji, Burmi…pirinač je glavna hrana. Od njega se proizvode i alkoholna pića. Pirinčano brašno se, osim u ishrani, koristi i u kozmetici a pirinčana voda i kaše služe kao lek.
U našoj kuhinji, pirinač nije u tako velikoj upotrebi. Ipak, može se uporediti sa potrošnjom krompira ili pasulja. Inače, pirinač je izuzetno vredna i zdrava hrana, koja i u malim količinama zasićuje. Dijetetičari ističu da da 50 grama pirinča u obroku daje istu zasićenost kao 200 grama hleba. Pirinač je bogat magnezijumom, fosforom, gvožđem, kalcijumom, kalijumom, sumporom, kao i vitaminima B-kompleksa.
Velika je greška što dobar deo čovečanstva pirinač i druge žitarice koristi u rafinisanom stanju i tako se odriče dragocenih hranljivih materija i kod nas se, nažalost, više koristi rafinisani pirinač, mada je integralni daleko hranljiviji i zdraviji. U makrobiotici se, se osim za „normalnu“ ishranu, pirinač koristi kao preventiva i lek.U 100 grama integralnog pirinča ima 13,1 grama vode; 2,2 grama masti; 75,4 grama ugljenih hidrata; 0,67 grama sirovih vlakana; 1,2grama mineralnih materija; 0,41mg vitamina B1 i 5,2 mg nikotinamida..
Glavne osobine pirinča su laka svarljivost, bogatstvo skrobom i siromaštvo belančevinama i mastima. Zbog toga je pirinač pogodna hrana za bolesnike i rekonvalescente, kao i za osobe sa osetljivim organima za varenje koji boluju od gastritisa, čira na želucu i dvanaestopalačnom crevu ili imaju višak ili manjak želudačne kiseline. Zbog bogatstva ugljenim hidratima, mineralima, a naročiti vitaminima B-kompleksa, pirinač je blagodet za dobro funkcionisanje nervnog sistema. Dobar je i za pojedine vrste dijeta, kako zbog svog sastava, tako i zbog toga što dugo pruža jak osećaj sitosti i daruje neiscrpnu energiju i zdravlje.
Sve korisne osobine pirinča, naročito integralnog, preporučuju ga za svakodnevnu upotrebu u ishrani, jer se na taj način istovremeno čuva i zdravlje i moć rasuđivanja.


Krem od integralnog pirinča-kaju
Ravnomerno propržiti integralni pirinač na suvom tiganju, dok sva zrna ne dobiju ravnomernu žućkastu boju. Na jedan deo pirinča dodati 3-6 delova vode i minimalnu količinu morske soli i kuvati u ekspres-loncu najmanje dva sata. Iscediti pulpu iz retke pirinčane kaše, kroz pamučnu tkaninu, dezinfikovanu u ključaloj vodi. Taj krem se jede  sa malo začina.Koristi se u slučajevima kada obolelog, koji je oslabio, trba hraniti i povećati njegovu energiju,. Ili, ako mu je probavni sistem oštećen.
(Mičio Kuši)  
Flaster (obloga) od integralnog pirinča
Koristi se kod oteklina od čira i pomaže u otlanjanju temperature oko inficiranog mesta. Izdrobite rukom 70 % kuvanog integralnog pirinča i 30 % presnog lisnatog povrća, kao i nekoliko listova sirove nori alge. Ovu pastu stavite na otečeno mesto. Kad flaster počne da peče, skinite ga, jer to znači da više nije efikasan. Zatim isprati toplom vodom da bi se lakše otklonila pasta.

Za obolele od raka
Za obolele od raka, u makrobiotici, integralni pirinač jedna je od najosnovnijih namirnica. Osnovni recept je bareni pirinač, koji se pravi na sledeći način: oprati šolju integralnog pirinča, pa staviti u težak lonac ili šerpu. Dodati dve šolje vode i prsohvat morske soli. Staviti poklopac i ostaviti da proključa, pa smanjiti temperaturu i ostaviti da se krčka na tihoj vatri oko jedan sat ili dok se sva voda ne ukuva. Još je bolje i posebno se preporučuje kuvanje u ekspres-loncu. Ako bolesnik ima problema sa gutanjem, onda se pirinač može skuvati i kao krem. U tom slučaju se na šolju pirinča stavi 5 šolja vode. Ili se od kuvanog i prohlađenog pirinča, kroz gazu, iscedi pirinčana pulpa, koja je naročito blagotvorna za one koji imaju poteškoća sa gutanjem. Može da se sipa i 10 šolja vode na šolju integralnog pirinča.


J E L A  S A  P I R N Č E M
Makrobiotička čorba
U litar vode, tri minuta bariti dve šitake pečurke i jedan komad kombu alge od 6 cm. Izvaditi ih, iseckati na komadiće, vratiti u vodu, dodati pola šolje integralnog pirinča i ostaviti da provri. Smanjiti temperaturu i kuvati 30-40 min. Dodati četvrt šolje iseckanog celera i kuvati još 5-6 min. Začiniti tamari sosom ili morskom solju i garnirati mladim lukom.


Trobojni pilav
Skuvati u slanoj vodi 2,5 šolje pirinča, ali paziti da se ne raskuva. Staviti ga u cediljku, preliti hladnom vodom, ocediti, pa podeliti u 3 činije. Prvi deo preliti vrelim uljem, jer će on ostati beo, drugi deo preliti paradajz-sosom i promešati. Treći deo preliti zelenim filom, koji se pravi na sledeći način: na ulju propržiti sitno seckani crni luk i praziluk, pa u njega dodati mirođiju, biber i kašiku suvog grožđa. Ako je fil redak, dodati kašiku griza. Sve tri boje pirinča ohladiti, kad se stvrdnu prevrnuti ih iz činija na tanjire, da ostanu lepo oblikovani, pa ukrasiti maslinama.

Pirinač sa koprivama
Obariti 250 g pirinča u kojoj je dodat „Bio način“. Mlado lišće koprive oprati i sa iseckanom glavicom crnog luka probariti kratko u malo vode. Ovako barene  koprive malo isitniti pa sve pomešati sa brenim pirinčem. Dosoliti po ukusu i dodati iseckano peršunovo lišće. Osim sa koprivama, može se praviti sa zeljem, blitvom, listovima vinove loze…

Predjelo ili salata
U litar i po slane vode kuvati 500 g pirinča oko 15 min. Kad je kuvan, procediti i brzo isprati hladnom vodom da se ne bi lepio. Sa ovim pirinčem može se kombinovati povrće po želji: luk, paradajz, krastavac, paprika, marinirane pečurke, masline..Sve te varijante, prelivene maslinovim uljem i peršunom, daće odlično predjelo ili salatu.